Petrovac na Mlavi - Dom kulture - 27.03.2009. godine



Evo me posle kraće pauze sa jednom od najsvežijih priča, mislim da mi se utisci još nisu ni slegli! Naime, u pitanju je koncert u gradiću imena Petrovac na Mlavi, u sklopu akustik turneje po pozorištima i Domovima kulture gde publici predstavljamo jedan totalno drugačiji koncept koncerta, neku našu trenutnu muzičku priču i - da budem sasvim iskren - uživamo mnogo više nego sto smo navikli...
Taj nas akustik fazon počeli smo onako nenametljivo krajem prošle godine ali zvanično 13. februara ove - koncertom u Kraljevu. Pre toga smo u svom studiju ( tokom januara ) doradili sve ono čime nismo bili u potpunosti zadovoljni na nekim koncertima ( Trema u N.Sadu ili K.C. u Pančevu ), vratili originalnog perkusionistu Gorana Miloševića ( prvi koncert u Sava centru, Novi Sad - Spens, Niš - Dom JNA ) i krenuli u jednu novu avanturu o čijem ću vam jednom delu upravo pisati.
Posle fantastičnih i krajnje nadahnutih nastupa u Kraljevu, Negotinu, Knjaževcu, Kuli, Kladovu, Svilajncu i Boru ( pominjem samo akustik koncerte, naravno da je bilo i drugih - tipa N.Sada u Tremi, Lajkovca i Kotora ) na red je došao i Petrovac na Mlavi. Krenuli smo i usput se već videla, tačnije - osetila, neka lepa atmosfera i opuštenost. To je uobičajeno kada su svi ljudi u bendu svesni da imaju šta da pokažu publici i da se iz noći u noć osećamo sve bolje, da to zaista zvuči baš onako kako smo u početku zamišljali i planirali. Pozitivna energija je čudo i spasilac, pogotovo posle stresnih i preteških putovanja koja smo imali u poslednje vreme.
Stižemo i odmah vidimo jednu prelepu salu koja nije prevelika ali baš pristaje - ima i šarm, i dušu i atmosferu. Nekada je to bio Dom JNA, sada je Dom kulture i saznajemo podatak da će naš koncert maltene biti prvi dogadjaj takvog tipa u tom objektu!!! Iskreno govoreći, većinu prostora u kojima nastupamo na ovoj turneji, godinama ili mesecima pre nas niko nije oplemenio nekim koncertom ili nečim sličnim. To je takođe izazov koji nam daje posebnu vrstu radosti i saznanje da to što radimo ima smisla i opravdanja. Naime, nije mala stvar u današnje vreme platiti ulaznicu, doći u netipično vreme ( uglavnom od 20h ili nešto malo kasnije ) i na mesta koja su predivna ali zaboravljena! A ta vremena početka su takodje nešto specifično i neobično lepo što nam se dešava jer to i jeste neko optimalno vreme kada ljudi mogu najbolje da funkcionišu. Na žalost, kod današnje omladine i ljudi uopšte, sistem vrednosti i u ovom smislu je totalno poremećen. Ja o tome neću, naravno, jer nije moje da o tome sudim...
Izlazimo na binu i odmah shvatamo da pred sobom imamo nestvarnu publiku. Svuda je dobra, zaista nema dileme. Ali, čim o ovoj pišem znači da je posebna. Mi na bini to najbolje osećamo. Ustvari, ja to Vama i da hoću ne mogu da prenesem realno i u potpunosti. Čudo, eto.. Milanova klavirska bravura u '' Dan Tvoj '' još pre izlaska na scenu J.i J. dovela je publiku do usijanja a da koncert maltene nije ni počeo!!!!! Njihov izlazak na scenu i interpretacija pomenute pesme samo su doprineli da svi shvatimo da će to biti noć za pamćenje. Ređale su se redom - '' Kraljica '', '' Bela kola '', '' 1000 godina '' i '' Oktobar fest '' a onda dolazi '' Pogledaj u sunce'' i publika je - eksplodirala. Akustik aranžman te pesme sa vokalnim improvizacijama na kraju bukvalno je izazvao stampedo emocija i atmosfera je bila dovedena do pozitivnog usijanja. Ređale su se pesme dalje, neću nabrajati jer to nije bitno. Ovo jeste. Negde na polovini koncerta je solo tačka koju kreiraju naš sjajni bubnjar Vlada Kebac i fenomenalni perkusionista Goran. Tada se mi povlačimo iza zavese. Dešava se sledeće - prepuni emocija, srećni i neverovatno ispunjeni bukvalno ljubimo jedni druge, grlimo se, čestitamo... Milan u celoj priči ( iako neverovatno težak perfekcionista i čovek koji je je retko zadovoljan - pa makar svi rekli da je bilo svetski ili sl. ) ne zaostaje, već negde i daje ton celoj toj atmosferi. Sa svojim čuvenih humorom, tipa - "Ljudi mladi smo, biće od nas nešto" i sl., bukvalno izvlači iz nas i poslednji atom snage i daje onaj neophodni penicilin da u nastavak koncerta umarširamo kao heroji. Tako je i bilo. Vlajkov ( tj. moj, ) redosled pesama uvek pravi to da neke - za publiku - najdraže ostanu na kraju. Ovoga puta taj kraj je imao samo jednu manu - tu što nije snimljen! Toliko o tome, mislim da ste svi razumeli poentu. Iskreno, trebalo je to videti i doživeti. Čudo, da citiram sebe.
Te divne oči u publici, te dame srednjih i poznijih godina, ta mlađarija koja je horski nadjačavala J.i J. u svakoj pesmi, ta radost... Ti ljudi su došli da gledaju N.Bebe i napravili nam pravi mali spektakl koji ćemo dugo nositi u srcima. Komentari posle koncerta bili su da smo mi njima upravo to priuštili a meni i ostalima je izuzetno drago zbog toga. Ali, verujte mi na reč - to malo mesto pokazalo je zašto bi trebalo verovati da za ovu zemlju još uvek ima nade i da će neke lepe i prave priče pobediti... Jednom, nekada...
Akustik koncerti... Sve više verujem da radimo pravu stvar. A možda sam u celom bendu bio i najveći skeptik, negde na početku priče i realizacije te ideje! Hvala Ti Milane, nekada je i meni zaista potrebno vreme da shvatim. Jana briljira. Jeca kida. Milan je na svom terenu, mislim da lepše i muzikalnije tonove odavno nije svirao. O mom bratu Ranđi mogu reći samo ovo - majstor je uvek majstor. Ritam sekcija je već pomenuta u ovom izlaganju, respect. Tu su i Gane i Cvele, Nemanja i Pera - ljudi koji su uz nas i sa nama non stop i koji su, takođe, neizostavni deo ove priče. Divna jedna družina, hvala dragom Bogu što nam je dao mogućnost da radimo to što radimo a da pri tom uživamo i radujemo se. Verujte mi na reč, ovo što sam sada rekao jedna je od najvećih mogućih privilegija u današnjem ludom i turobnom vremenu. Kao i Vi, ljudi zbog kojih sve ovo pišem i zbog kojih ovaj bend i postoji.
A prave stvari ćemo Vam tek dati, u to ne sumnjajte...